Moralni oporavak našeg društva je vrijedna investicija!

2016-09-22


Uoči Dana karaktera, koji se obilježava 22. septembra, psihološkinja Anđa Backović, koordinatorka Inicijative "Moje vrijednosti i vrline" u kojoj sarađuju Zavod za školstvo i Predstavništvo UNICEF-a u Crnoj Gori, dala je intervju na temu karaktera na portalu Antene M. Sjajan intervju i odlično štivo za učenje svih nas prenosimo u punom sastavu sa: http://antenam.net/index.php/drustvo/item/10418-psiholozi-porucuju-moralni-oporavak-naseg-drustva-je-vrijedna-investicija

"Na ovaj datum, 22. septembar, podsjećamo da stalno moramo nastojati da damo sve od sebe, da se karakter neprestano razvija, te da nauka sve više otkriva kako je to moguće.

Inicijativi se, pored 120 zemalja, pridružila i Crna Gora. Tim povodom, gimnazijalci u Podgorici, Baru, Nikšiću i Cetinju, razgovaraće o karakteru mladih danas i na kojim karakternim osobinama žele da grade svoju budućnost i svijet.

U Crnoj Gori se inače u deset osnovnih škola, već dvije godine, sprovodi program za jačanje socijalnih i emocionalnih vještina osnovaca, njihovih dobrih karakternih osobina, kao i kompetencija nastavnika i škole da im pomognu u tome.

Riječ je o Inicijativi „Moje vrijednosti i vrline“ u kojoj sarađuju Zavod za školstvo i Unicef Crna Gora. Savjetnica u Zavodu za školstvo, psiholog Anđa Backović koordinator je ove inicijative.

U intervjuu za portal Antena M, Backović kaže da očekuje da će sve ovo skrenuti pažnju javnosti i ukazati na značaj dobrih karakternih osobina za sreću i blagostanje svakog čovjeka, društva i svijeta u cjelini.

„Mnogo bi značilo da se ova priča pokrene na različitim mjestima i da joj se ustupi više prostora. Moralni oporavak našeg društva i afirmacija karakternih osobina nijesu manje vrijedne investicije od mnogih drugih“, navodi Backović.

 ANTENA M: Promišljanje karaktera, njegovog razvoja, uticaj karakternih osobina na život i rad pojedinca i grupa, zajednice u cjelini, danas su teme naučnih istraživanja. Pretpostavljam da mnogi vjeruju da su upornost, strpljenje ili poštenje nešto što nauka ne objašnjava...

Moral i karakter su oduvijek centralne teme filozofije, etike, religije. Jednako, vladalo je uvjerenje da istraživači tu nemaju što da traže i pojašnjavaju.

Danas su, međutim, karakter i njegov razvoj predmet naučnih istraživanja u kojima se angažuju naučne discipline kao što su psihologija, neuronauke, pa i ekonomija. Posmatraju se, opisuju, analiziraju karakterne osobine i postupci, mjere se uticaji toga na druge ljude, a fascinantno je da se mogu registrovati i promjene u radu i funkcijama mozga, na nivou neurona i sinapsi, u različitim situacijama povezanim sa manifestacijama karaktera.

Psiholog Kerol Dvek je utvrdila da kada odrasli ohrabruju trud i napor djece dok obavljaju zadatke, umjesto da hvale samo sposobnosti, čine mnogo za motivaciju djece, njihovu radoznalost i želju da dalje pokušavaju i uče.

Kada je ova naučnica srednjoškolcima, koji nijesu baš voljeli matematiku, prikazala šta se u njihovom mozgu dešava dok rade matematičke zadatke, kod učenika je registrovan porast motivacije da vježbaju matematiku. Shvatili su da mozak može da se uporedi sa mišićem, koji se bilduje vježbanjem, a ko to ne voli!

I naš program za osnovne škole temelji se na istraživanju: koje karakterne osobine je važno razvijati kod djece danas i kako to vide roditelji, nastavnici i sami učenici.Razvoj karaktera nastavlja se i u odraslom dobu, doživotno. Svi mi jesmo ljudi, ali to ne umanjuje značaj stalnog natojanja da budemo bolji ljudi. U tom cilju, naučna saznanja o karakteru su vrlo primjenjiva, na primjer, u razvoju ljudskih resursa u nekoj organizaciji.

ANTENA M: Ima li neslaganja u naučnoj zajednici povodom ovog pitanja? A kada je posrijedi opšta javnost; ima li skepse, pa i zabluda prema ideji razvoja i usavršavanja karaktera?

Ima različitih istraživanja, metodologija, različitih škola i pravaca, ali se ključni nalazi o mogućnosti učenja i stalnog razvoja karaktera ne konfrontiraju, kao ni značaj dobrog karaktera za kvalitet života nas i drugih oko nas.

U laičkoj javnosti još su prisutna mnoga uvjerenja o prirodi i funkciji karaktera koja nijesu opravdana. Prije svega, što sam karakter jeste i kako ga vidimo. Postoji neka naša intimna, privatna verzija karaktera – ono što mislimo da jesmo.

Druga verzija je ono što drugi ljudi primjećuju u našim postupcima, kako se odnosimo prema drugima i kako to djeluje na njih. Ove dvije verzije znaju biti veoma udaljene. Bez djela ne možemo dobro prosuđivati karakter, pa ni vlastiti.

Skloni smo i uvjerenju da je karakter dominantno određen nasljeđem. Zatim, smatra se da djeca formiraju karakter samim ugledanjem na uzore oko sebe, što jeste tačno, ali donekle.

Umjesto tog implicitnog ili podrazumijevajućeg načina razvoja karaktera, danas je sasvim jasno da treba ciljano planirati i razvijati programe, za djecu i mlade na različitim uzrastima, koji će podsticati razvoj dobrih karakternih osobina u porodici, vrtiću, školi, vršnjačkoj grupi, zajednici. To je tzv. eksplicitni pristup u razvoju karaktera.

I ono što često previđamo ili nedovoljno razumijemo, a suštinski je važno za razvoj karaktera, je moć nastave u školi. Način na koji nastavnik komunicira sa djecom, stvara atmosferu u učionici, na koji ispituje, ocjenjuje, šali se, način na koji se učenici odnose jedni prema drugima, sarađuju u učenju – su nevjerovatno moćne poluge za razvoj karaktera, u pozitivnom ili negativnom smjeru.

Postajemo sve više pluralističko društvo. Ono porađa i različitost vrijednosti, ali i opasnost od relativizovanja vrijednosti – sve može biti normalno! Gdje naći pouzdan okvir vrijednosti i vrlina, ko će na njega ukazivati? Ko treba da budu prvi uzori u tome? Što je dobar karakter i kako od svega što nosimo u sebi, a svima nam je dosta dato kao ljudskim bićima – graditi najbolju verziju sebe!? I to je činjenica našeg života koja ukazuje na potrebu da djeci, roditeljima, nastavnicima pomaže u razvijanju karaktera.

ANTENA M: Savremen način života nas tjera da upravo razmišljamo krajnje praktično, pa da li poznavanje i stalno usavršavanje karaktera garantuje uspješnost u društvenom životu, karijeri, školovanju?

U današnjem svijetu, koji se duhovito označava kao „24/7“ - jer radi non stop, preplavljeni smo informacijama sa svih strana, tempo života se jako ubrzao, promjene su brze, a mnoge je teško i predvidjeti. Neki skeptični glasovi upozoravaju da nam tehnologije zauzimaju mozak i dušu... Kako god, na sceni su generacije koje će živjeti na način teško zamisliv čak i generacije njihovih roditelja. Takođe, radiće i mnoge poslove koji do sada nijesu postojali.

Da li će dobar karakter u takvom svijetu izgubiti značaj? Pogledajmo prošlost i sadašnjost svijeta, i šta se dešava u odustvu dobrog karaktera ljudi: smrt, patnja, razaranje, sukobi, nepovjerenje. Zlo se dešava u odsustvu dobrog. I budući svijet kao i onaj prije njega održava na vječnim vrlinama kao što su mudrost, solidarnost, pravičnost, saosjetljivot, poštenje.

I koliko god izgledalo zbunjujuće, na nekom makro planu, svijet nikada nije bio bolje mjesto - ako imamo u vidu ljudska prava, dostupnost obrazovanju, zdravstvenim uslugama, trajanje ljudskog vijeka, položaj manjinskih grupa. Ko od nas bi se vratio u 18. vijek?

I stoga nam ne preostaje ništa nego da pomažemo djeci i mladima da postaju sve bolje osobe i da u životu mnogo više streme sreći, nego zadovoljstvima. Za školski uspjeh i sreću u životu važne su ne samo ocjene nego i osobine kao što su optimizam, istrajnost, samokontrola, radoznalost, zahvalnost i sl.

Ako djeci i mladima stvaramo mogućnosti, situacije, u školi i van nje, da primjenjuju vještine i vrline, i plus toga im sami budemo uzori za takve vrline i postupke, onda će se vještine i vrline ponavljanjem učvršćivati, postajati navike, a na navikama će se postepeno graditi – njihovi dobri karakteri. Vrline nije dovoljno poznavati ili o njima pričati. Vrline treba pokazivati djelima, što češće, da bi to postale naše navike i na njima se gradio dobar karakter. Mislim da se takvim „jezikom“ nedovoljno služimo u porodici, školi, društvu i medijima.

ANTENA M: Razumiju li djeca i mladi ovu temu odnosno dobrobiti razvoja i snaženja svojih potencijala?

Prije razumijevanja, shvatimo da je razvoj karaktera – razvojna potreba. Čovjek se, kao jedinstveno biće u prirodi, rađa sa potencijalom da bude moralan.

Stoga, ako taj potencijal ne razvijamo – mi ometamo optimalan razvoj djeteta. Uskraćujemo mu i osnov na kojem će se održavati i razvijati mnoge druge važne stvari u životu: uspješnost u školovanju, radu, učešću u društvenim procesima. To moramo imati kao ideal, imperativ, bez obzira i na neke realne prepreke.

E, onda dolaze na red strategije koje nam pomažu u tome i ko sve može podržati razvoj karaktera. Bilo je riječi o tome naprijed, a naš školski program i aktivnosti koje tek slijede, samo su dio široke lepeze podrške koje treba da pružamo djeci u porodici i školi, prvenstveno.

Neobično je važno da razumijemo da u razvoju karaktera djeci treba omogućiti prvo – da razumiju vrline i vrijednosti, da o njima promišljaju u odnosu na vlastitu ličnost i na ljude oko sebe, a onda i da djeluju na isti takav način. Dakle, pomoći im da razumiju što je dobro, zatim da vole dobro i posebno da rade ono što je dobro."